|
Lamleh i
Luneville
Ovdje bih
htjela dati jedan malo drugačiji osvrt na
tibetske terijere…ne bih htjela pretjerano
pisati o standardu pasmine – svi znamo da su
to dugodlaki psi srednje veličine koji
dolaze u svim bojama već bih htjela
istaknuti nekoliko zanimljivosti koje možda
nisu svugdje navedene, a činile su mi se
interesantnima za napisati.
Sam naziv pasmine kaže da su to psi s Tibeta,
radi se o jednoj od najstarijih pasmina na
svijetu. Uzgojili su ih lame kao i neke
druge tibetske pasmine poput Tibetskog
španijela, te su bili vrlo cjenjeni.
Govorilo se da su te dvije pasmine uzgojene
kako bi “radile” zajedno – to bi otprilike
išlo ovako….tibetski španijel bi svojim
visokim lajanjem alarmirao prvi, tada bi
tibetski terijer zauzeo čuvarsku poziciju,
provjerio što se događa i alarmirao dubljim
lajanjem…..Ovisno o prilici, lame su na
putovanjima sa sobom vodili tibetskog
terijera kao srećonošu.
Obzirom na klimatske prilike Tibeta – hladno,
vjetrovito, s puno kamenja…tibetski terijeri
imaju dosta podlake, dlaka im štiti
područja očiju, ušiju, glave i vrata. Imaju
dobro odlakani rep. Srednje su veličine,
dlaka je duga, no ne do poda. Stražnje noge
su im dulje nego prednje, te su stoga dobri
penjači.
Kako je tibetski terijer ušao u Zapadni
svijet i lamleh linija.
Specifičnost tibetskih terijera bila je ta
da su to bili psi koji su se isključivo
poklanjali i to obično u znak zahvalnosti.
Dr. Agnes R.H. Greig zaslužna je što danas
imamo tibetske terijere. Kako? Dr. Grieg je
vidjela Lilly, mamu njezinog prvog tibetskog
terijera, u Kanpuru – indijskom gradiću u
blizini granice s Nepalom. Lillyni vlasnici
su bili tibetanci koji su dosli s Tibeta u
bolnicu u kojoj je radila dr. Greig, te su
sa sobom poveli i trudnu Lilly. Kada se
Lillyna vlasnica uspješno oporavila od
operacije, obitelj je, kao znak zahvalnosti,
dala dr. Greig da si odabere štene iz
Lillynog legla (štenci su oštenjeni
03.10.1922.). Dr. Greig je odabrala zlatno
bijelu ženku i nazvala ju Bunti. Srećom, dr.
Greig je potjecala iz “pseće” obitelji, te
ju je vrlo interesiralo o kakvoj se to
pasmini radi i zašto su toliko cijenjeni.
Kada je Bunti navršila godinu dana, dr.
Greig je pisala Indijskom Kinološkom Savezu
tražeći savjet pod koju pasminu da
registrira psa – predloženo joj je da psa
registrira kao Lhassa Terrier, no ubrzo se
pokazalo da Bunti ipak nije Lhasa Terrier,
te da još nije viđeno ništa slično. Tada je
dr. Greig predloženo da nađe mužjaka za
Bunti, te da kroz uzgoj pokuša vidjeti da li
će uzgoj biti u tipu……i tako je sve počelo!
Zahvaljujući ljudima koji su joj poklonili
Bunti, dr. Greig je pronašla i mužjaka
imenom Rajah…na Božić 1924. prvi štenci su
došli na svijet !!!! Uzgojivši 3 generacije
štenaca, dr. Greig ih je odvela na izložbu
pasa u Delhi – tada su dobili naziv tibetski
terijeri. 1931. Engleski Kinološki Savez je
započeo registraciju pasmine – tibetski
terijer.
 |
|
Bunti |
Prije nego se dr. Greig trajno vratila u
Englesku, koristila je ime uzgajačnice
njezine majke Ladkok (uzgajala je koker
španijele), no 1930. dr. Greig je počela
koristiti svoje vlastito ime – Lamleh !!!
Tako je nastala lamleh linija.
Luneville linija.
1953. John Downey, tadašnji policijski
službenik, na dokovima Liverpoola pronašao
je malog čupavog psića (on i njegova supruga
su tada imali uzgajačnicu pointera), te je
poveo tog psa doma i nazvao ga Dusky. Dusky
je vrlo brzo postao maskota Luneville
uzgajivačnice sve dok im jednog dana, na
jednoj izložbi pasa nije predloženo da bi
Dusky mogao biti registriran kao tibetski
terijer. U to vrijeme Engleski Kinološki
savez je dozvoljavao direktnu registraciju
pasa ukoliko se nekoliko britanskih sudaca
složilo da se radi o toj i toj pasmini.
Dusky je registriran kao Trojan Kynos u
travnju 1953. Dr. Greig nikada nije priznala
Luneville lliniju, smatrajući da se ne radi
o čistokrvnim psima. Ni danas ne možemo sa
sigurnošću znati da li je Trojan Kynos bio
tibetski terijer ili ne.
1955. obitelj Downey je kupila zlatnu ženku
(ženka Princess Chan (njezino podrijetlo je
isto bilo nepoznato) je parena sa psom dr.
Greig Pa Sang of Lamleh, te je dobiveno 8
štenaca – obitelj Downey je kupila jednu od
njih). Ženka se zvala Princess Aureus
(Dawn), te su Dusky i Dawn postali uzgojni
par Luneville uzgajačnice.
 |
 |
|
Tibetan Terrier Champions
1938-1988 |
Tibetan Terrier Champions
1938-1988 |
Njihovi psi su postizali odlične izložbene
rezultate – bili su manji od lamleha,
sazrijevali su vrlo brzo i samim time su
bili ranije spremni za izlaganje, imali su
lijepu dlaku, bili su bolje počešljani….za
razliku od lamleha koji su puno kasnije
sazrijevali, katkada nisu bili ni počešljani
(dr. Greig je smatrala da trebaju izgledati
što prirodnije). Kada je Dusky uginuo,
ostali su s 4 ženke i sa samo jednim
mužjakom (mama, sin i 3 sestre), te su nakon
dugih razgovora dobili dopuštenje od dr.
Greig da jednu svoju ženku – Luneville Lady
Penelope (Trojan Kynos & Princess Aureus)
pare s Lamleh muzjakom – to je bio Kala Kah
of Lamleh. 05.10.1960. oštenjeno je 5
štenaca.
 |
 |
|
Tibetan Terrier Champions
1938-1988 |
Tibetan Terrier Champions
1938-1988 |
Prvih devet tibetskih terijera uveženih iz
Engleske i registriranih u Američki klub za
tibetske terijere bili su Lamleh linije, te
poslani od dr. Greig. Deseti uveženi pas
bio je Luneville linije.
|