O nama

Naš život s tibetskim terijerima započinje 1999….te godine smo kupili našeg prvog tibetskog terijera Luna. Pretpostavljam da većina nas ima barem sličnu priču o tome zašto smo izabrali baš tu pasminu koju imamo. Moja priča ide ovako…..kada sam imala 11 godina pronašli smo na cesti, kako luta, jednog prekrasnog sivog dugodlakog psa i nazvali smo ga Ben. Ben je bio križanac tko zna čega, no jednom me je naš veterinar pitao nije li Ben možda tibetski terijer…..moram priznati da do tada nisam nikada čula za tu pasminu tako da sam nakon nekoliko dana kupila i moju prvu knjigu o psima samo da bih vidjela kako izgleda tibetski terijer…….i tako je “groznica tibetskih terijera” počela. Danas, kada sam naučila puno o toj prekrasnoj pasmini slobodno mogu reći da bi Ben bez problema mogao prolaziti kao tibetski terijer.

Ben

Tako sam odlučila da moj idući pas mora biti tibetski terijer – i nakon 8 godina od te odluke, dugo očekivani tibetski terijer je i došao !!!! Ben je tada već bio jako star, te smo smatrali da je to idealno vrijeme da u kuću dođe još jedan pas i tako je došao Lun. Ben i Lun su zajedno proživjeli još 3 mjeseca i tada je moj Benčika otišao.

Dvije godine nakon Luna, pridružio nam se još jedan tibetski terijer – Thai. U tom periodu sam puno učila o njima, te sam htjela da drugi tibetski terijer bude lamleh linije. Thaia sam dugo tražila, no potraga se na kraju isplatila. Došli smo u kontakt s Anke Peine  (von Nama-schu, Njemačka) i dobili našeg Thaia – prvog lamleh tibetskog terijera u Hrvatskoj!

Thai se pokazao jako uspješnim na izložbama, te sam tada mislila da je to to, no počela sam sve češće razmišljati o ženki….i tako je došla i naša Gala, također lamleh linije (of Sjo-Who Sji Bib, Nizozemska). Bilo je jako teško doći do idealne lamleh ženke, no zahvaljujući Anke Peine i mojoj dragoj Nadine Komadina upoznali smo Iku Stegmeijer i dobili Galu!!!

Danas su psi važan dio našeg života, te žive s nama kao ravnopravni članovi obitelji – spavaju po krevetima, idu svugdje s nama…..život bez njih više ne bih mogla ni zamisliti. Svi naši psi imaju poslikane kukove, te ih redovito vodimo na PRA testove.

Živimo u Đurđekovcu, malom mjestu kraj Sesveta, 35 minuta od centra Zagreba.

Na kraju bih spomenula i nekoliko ljudi koji su mi puno pomogli, od kojih sam puno naučila i koji su donekle oblikovali moj stav prema tibetskim terijerima – Primož Peer, Anke Peine i moja Nadine.