O PASMINI

Tibetski terijer se održao kroz stoljeća, preživjevši tibetsku nepovoljnu klimu i težak teren. Pasmina je razvila dvostruku dlaku, kompaktnu veličinu, jedinstvena stopala i veliku okretnost. To je pas srednje veličine, pola lubanje čini glava, a pola njuška, mjereno od vrha nosa i od kuta oka do vrha glave. Gledano sprijeda, oči su mu u sredini glave, kao što su i ljudske. Dlaka mu je vrlo gusta, snažne je građe, s kitnjastim repom uvijenim prema gore tako da mu pada preko leđa. Kada se gleda sa strane, dobrih je proporcija, kompaktan i ravnog držanja. Oči moraju biti tamne i široko razmaknute, rubovi očiju moraju biti tamni. Vrat je proporcionalan u odnosu na glavu i tijelo. Prsa i noge moraju biti jako obrasle dlakom. Ramena moraju biti u blagom nagibu, mišićava i zabačena unazad. Noge su ravne i jake kada se gledaju sprijeda. Upravo stopala čine tibetskog terijera jedinstvenim - ona su velika, plosnata i okrugla tako da izgledaju poput čižmica za snijeg. Stražnje noge su gusto obrasle dlakom i malo dulje od prednjih. Zglobovi su postavljeni nisko i nisu usmjereni ni prema unutra ni prema van.

Tibetski terijer ima dug i lagan korak s dobrim dosegom sprijeda i pokretljivošću otraga što mu omogućava potpuno istezanje. Dok hoda, stražnje noge ne smiju ići niti unutra niti prema van, a prednje noge se moraju kretati u istoj ravnini, isto tako i dok trči. To je vrlo brz pas koji se bez problema može svrstati u skupinu najbržih pasmina (to definitivno stoji jer imam najbrže pse u kvartu, mnogi ljudi koji puste svoje pse da jure s mojima ne vjeruje koliko su brzi).

Dlaka je dvostruka, ispod je mekana i vunasta, a izvana je ili valovita ili ravna, nikada kovrčava. Dlaka ne smije visiti do poda, ispod prsa se mora vidjeti dio praznog prostora. Boja dlake je također jedinstvena u svijetu pasa -  prisutne su sve boje i njihove kombinacije s tim da se nijednoj boji ili kombinaciji ne daje prednost.

 
Težina tibetskog terijera se kreće od 8 - 14 kg, dok je idealna visina između 35,6 - 40,6 cm, no tolerira se do 43 cm za mužjake, ženke su nešto niže. Visina manja od 33 cm i veća od 43 cm se smatra greškom. Genetski se radi o prilično zdravim i otpornim psima, te je možda interesantno spomenuti da spadaju među najdugovječnije pasmine. Dobri su penjači, te postoje fotografije tibetskih terijera koji sjede na ogradama ili drveću što je zacijelo posljedica njihovog prirodnog naslijeđa. Izrazito su osjetljivi na buhe budući da na nadmorskim visinama na kojima su živjeli u Tibetu, buhe ne mogu živjeti i stoga nisu razvili otpornost na njih.

Tibetski terijeri su šarmantna mala stvorenja s naglašenom osobnošću koju itekako koriste do određene granice. Osobno ih ne bi preporučila nekome tko nema apsolutno nikakvog iskustva sa psima budući da u njihovom odgoju treba biti jako dosljedan jer se vrlo lako može desiti da na kraju neiskusna osoba kod kuće ima malog tiranina . Radi o obiteljskom psu koji voli djecu i druge predstavnike ne samo pasa već i ostalih životinjica poput mačaka, ptica, glodavaca.... beskrajno su znatiželjni i stalno moraju nadgledati što se zbiva oko njih. Ponekad znaju biti izrazito tvrdoglavi.

 Tibetski terijer definitivno nije pas koji će samo sjediti negdje u pozadini, iako se bez problema može prilagoditi navikama i rasporedu vlasnika. Voli biti u društvu, bilo ljudi bilo drugih životinja. Rođeni su zabavljači, te su izrazito aktivni.

 Zbog svoje pokretljivosti su jako dobar izbor za agility.

 
Nije ih teško odgojiti, brzo uče, no treba im se nametnuti kao vođa jer su poprilično neovisni i vole razmišljati svojom glavicom.

 
Tibetski terijer se smatra i prethodnikom pulija (mađarski ovčar) koji je poznat kao jedna od najinteligentnijih pasmina u svijetu, te jedan od najboljih pasa čuvara koji postoje.

 
Njega dlake oduzima dosta vremena osobito ukoliko se radi o izložbenom psu. Bilo bi idealno kada bi vlasnik tibetskog terijera dnevno posvetio barem 10 minuta njezi dlake.

Kada su mali ne liče na ništa što bi moglo asocirati na nekakvu čistokrvnu pasminu, naprotiv idealni izraz za štene tibetskog terijera je švrčo i to mu savršeno pristaje. U dobi od 5-6 mjeseci su u onoj žestokoj fazi odrastanja tako da onda još manje liče na nešto - nogati, mršavi, često neusklađeni, ogromnih šapa koje kao da nisu njihove, s šiškicama do pola očiju i blesavog pogleda.